Izložba „U istom ritmu“, koja je početkom leta otvorena u Silosima Beograd, okupila je radove savremene umetnice Meri Mišić i koreografkinje i producentkinje Sandre Mišić, majke i ćerke čije se umetničke prakse prirodno prepliću kroz formu, pokret i scenski izraz. Izložba je svečano zatvorena večernjim događajem pod otvorenim nebom, čime je zaokružena priča o stvaranju, porodici i povezanosti generacija.
Meri Mišić, umetnica rođena i aktivna u Novom Sadu, bavi se savremenom vizuelnom umetnošću kroz reljef i skulpturalnu formu. Njeni monumentalni radovi nastaju od hiljada zakucanih eksera, metala i stakla - materijala koji deluju hladno i tvrdo, ali se u njenoj interpretaciji transformišu u snažne, emotivno nabijene prizore. U fokusu njenog stvaralaštva je dijalog suprotnosti: krutosti materijala i nežnosti slike.

U istom prostoru predstavljeni su i radovi Sandre Mišić, koreografkinje i osnivačice umetničke agencije i plesnog studija Fluid, čiji su nastupi obeležili neke od najvećih evropskih bina i megaklubova, uključujući scenu Ibice. Beogradska publika imala je priliku da vidi prepoznatljive maske i kostime iz Sandrinih produkcija - vizuelne elemente koji su postali zaštitni znak njenog scenskog jezika.

Umetnički dijalog majke i ćerke čini srž izložbe „U istom ritmu“. Vizuelni svet Meri Mišić nastavlja se kroz pokret i performans Sandre Mišić, dok se u scenskom identitetu Fluida jasno prepoznaje inspiracija majčinim radom. Tako se skulpturalna forma pretače u koreografiju, a galerijski prostor u scenu.
Izložba je potvrdila važnost međugeneracijske saradnje i umetnosti kao prostora susreta - prošlosti i budućnosti, materije i emocije, statike i pokreta - ostavljajući snažan trag koji prevazilazi granice pojedinačnih medija.

